...kk(ne wtf), up(ne btw), omb(ne omg)...

petak, 13.01.2006.

Kupuj hrvatsko i pričaj hrvatski!!!!!!!!!!!!!!

Surfajući netom probudila mi se u ove kasne sate nekakva domoljubna svijet. Engleski, engleski i stalno engleski, shvaćam da treba biti neki tzv. univerzalni jezik kojim će većina ljudi kako tako ovladati i sporazumiti, ali kad vidim da čak i na hrvatskim internet stranicama se nalazi mnoštvo engleskih fraza i izraza shvatim da je to već previše. Sa svih strana te bombardiraju tim izrazima, pa onda to većina mladih ljudi( čak i nesvjesno) prihvaća u svoj rječnik kako bi bili općeprihvaćeni (ulizivači Zapadu i anglosaskonskim narodima neka ovo pročitaju cool). Sad bi moglo ispast da sam neki antiglobalista ili tako nešto, ja to nisam(iako ne volim baš SAD- svojevrsni simbol globalizacije, i nisam baš za Europsku uniju još), ja jednostavno volim svoje i pokušavam koristit i služiti se tim svojim što je više moguće. Zato molim vas kad poželite reći what the fuck NEMOJTE radije recite koji kurac ili koja p.m., kad želite nešto dodatno napomenut recite usput, a NE by the way, umjesto o my God recite o moj Bože, kad se dopisujete s nekim nemojte napisat lol, napišite hahaha itd. Važno je u ovom slučaju da imate na umu da hrvatski jezik u cijelom svijetu govori približno 10 milijuna ljudi( to je manje nego što New York ima stanovnika), a od toga oko 2 milijuna ga samo natuca(djeca iseljenika i stranci koji su ga učili iz nekog razloga), dok engleski pričaju milijarde ljudi. Apeliram na sve koji pročitaju ovaj post da probaju što više koristiti naše izraze i da ne padaju pod strani utjecaj u ovo doba ˝eurizacije˝naše države. Zbog ovoga sam i promijenio naslov svoga bloga jer sam shvatio kad već radim ovo da probam odaslati svijetu kakvu takvu poruku, a i iskreno ono spoznaje odbačenog genijalca su mi postale isfurane i počele ići na živce.
Osim što trebate pričati hrvatski, trebali biste i kupovati hrvatske proizvode. Za ovo me je inspirirao onaj događaj sa onim stranim sokovima koji ih je 33 000 povučeno iz prodaje jer sadrže neke štetne kemijeske tvari. Kupovati naše proizvode bi trebalo kupovati zbog sljedećih stvari:1. jer su naš nacionalni proizvod i samim time čuvamo naš nacionalni identite, 2. zato jer na taj način pomažemo razvoj naše privrede i gospodarstva, 3. zato jer se proizvode na puno zdraviji način nego proizvodi u razvijenim zemljama zapada 4. zato jer netko vaš npr. mama, tata, ujak, bratić sudjeluje ili na neki način doprinosi proizvodnji tog proizvoda, iako to kupite samo će te još više utjecati na njihovu dobrobit. Dosta sam ovo osobno shvatio zato jer to i je osobna stvar, tko je sa mnom svaka mu čast, tko je protvi mene zaboli me za njega, u svakom slučaju kritike prihvaćam. Emocije, emocije,... ˝...u istome trenutku i sreća i gorčina...˝ Edo Maajka!!!

- 23:46 - javi se (25) - ako ti ponestane wc papira - #

utorak, 10.01.2006.

Eto tako...

Joj kako je dosadno ovo razdoblje kada je u pitanju blog. Kuljite ono, nema škole, nema razreda, nema osoba iz razreda, nema materijala za kvalitetne postove. Iako sam mislio ovaj blog pisati samo o razredu, morat ću počet malo i o sebi, onako zabrazdit ću dubokoumno o svojim osjećajima, neostavrenim željama, ljubavima,...
Uglavnom praznici su više manje OK, nešto manje kako se približava početak škole, ali eto čujem se svakodnevno s drugarima, pa eto i vidim i tako. Važno je da ne ležim samo doma, nego sam se bacio i na treniranje, odlaske u obližnje birceve, skoknem tu i tamo do grada. Tako smo se jučer našli ja, Šmajser, Alastor i Vjever u gradu i otišli na ćepi u Gal. Taj Gal sasvim ok mjesto, onako udobna i ugodna atmosfera (ko da si doma), puno mladih. E vidiš jedini problem je to što sam čuo(i jučer se uvjerio) da tamo nerijetko svrati riječka gay scena. Tako smo jučer zatekli dva mladića, ulickana( frizurica, cipelice se sjaje, bijele majičice, kaputići, trendy šalovi) onako kako sjede jedan do drugoga, nešto razgovaraju i gutaju jedan drugoga pogledima, naravno sve to vjerno prate feminizirani pokreti( rukama, noga preko noge itd.) pridonoseći samo njihovom gay imidžu. Cijelo vrijeme buljismo u njih čekajući trenutak kad će zabrijat, ali eto nisu se usudili, možda zato jer smo ih gledali ili zato jer su na javnom mjestu, a hrvatsko društvo je još uvijek dosta konzervativno kad su u pitanju takvi poljupci i ponašanja( i neka je!!!!). Ne vezano za ovu dvojicu, nakon što je Vjever otišao na bus, razgovor nas trojice se temeljio na poruci cijelog trač partya u Galu, ali i ostalim kafićima koje posjetišmo ove školske godine. Evo primjera: Šmajser kaže da su blizanke _ e _ e _ e. Alastor kaže da nisu nego da su blizanke odvratno _ e _ e _ e. Za one koje ne znaju šta znači neka me pitaju( rado ću im reći što to znači, ali ne preko bloga nego na samo u intimnom društvu), za one koji znaju neka se grohotom nasmiju i mole da nam Bog svima ovo oprosti.
Eto to je to najvažnije, vidim da mi se na web counteru ,kojeg mi postavi drug Šmajser na Sveta tri kralja, bliži broj 100, hvala Šmajseru zbog toga. Hvala Alastoru zbog prekrasne pozadine. Eto tako da im se još jednom zahvalim.
Još nešto, u zadnje vrijeme sam nekako pjesnički nastrojen, u skoro svakoj sitnici dobivam inspiraciju da napišem novu pjesmu(već dugo nisam), ali nikako da sjednem za stol i uzmem papir u ruke što je šteta jer mi zbilja u zadnje vrijeme padaju izvrsne ideje na pamet koje će vrlo lako isčeznut ako ih ne uhvatim i stavim na papir.

- 23:17 - javi se (9) - ako ti ponestane wc papira - #

srijeda, 04.01.2006.

Care samo pare

Ljudi okrenuo samo lovu kako bi rekao Toma Šmajser. Paradoksalno je to što je se taj moj dobitak slučajno dogodio. Dana 02.01. išao sam se u grad naći sa Alastorom, Jedinicom i Krkanom. Doša sam ranije 20 minuta i odlučio ubiti vrijeme u obližnjoj kladionici. Ušao sam, pozdravio bezličnu curu koja tamo radi( uopće mi nije bila simpatična) i počeo slagati legendarnu kombinaciju. Nisam imao baš neki izbor jer je većina susreta već bila počela, ali našao sam nešto malo nogometa, hokeja i 2 para sam stavio iz NBA. Uplatio sam 10 kuna, odigrao sistem 6 od 7 i pogledao basnoslovne svote koje sam mogao osvojiti. Nakon što sam se vratio iz grada doma, odmah sam uzeo daljinski i stavio na teletext. Pogledao sam prva 2 para, ushićeno viknuo to pobijedili su blackburn i leeds, onda brzo prebacio na hokej, prva momčad je uvjerljivo pobijedila, a druga remizirala i onda sam shvatio da nema ništa od maximalnog dobitka, nego da još imam šanse za kombinaciju bez tog para(jer sam sistem odigrao). Morao sam čekati sutra zato jer su NBA-eovci igrali kada smo mi u Europi većinom spavali. Probudio sam se i odmah stavio na teletext, obadvije momčadi su pobijedile, i glasno sam uskliknuo mojoj sestri to osvojio sam .............20 kuna i 53 lipe na kladionici!!!!!!!!!! Znači ovako stoje stvari, maximalni dobitak u mojoj bijesnoj kombinaciji je bio 152 kune, a sistemski dobici su se protezali od 14 do 22 kune, s obzirom da sam uložio 10 kuna, a dobio 20 zaključujem da sam ostvario veliki napredak u svojoj ekonomskoj situaciji. Vještim odabirom parova, i još vještijom odlukom da odigram sistem ostavrio sam dobitak od 200%(ja mislim, ne ide mi baš matematika i kamatni račun) pri čemu bi svaki iskusni ekonomski analitičar zaključio da se tu radi o inovativnom, odgovornom i kreativnom mladom čovjeku koji ima nos za najplašljiviju zvjerku-kapital(uf što serem). Napravih od ovog skromnog dobitka cijelu znanost.
Nije to sve, većina ljudi koja se kreće u kladioničarskim vodama vjerojatno ne bi osobno podigla ovakav dobitak. Ali ne i ja, ja sam uzdignuta čela ušao u kladionicu i rekao onoj bezličnoj zaposlenici: ˝ej trebo ja sam dobio nešto sitno" i podignuo dobitak od 20 kuna i 53 lipe. Nakon što sam izašao iz kladionice, odmah je navalil na mene jedna sponzoruša iz b razreda. Mislila je da sam dobio neku osjetljivu svotu pa da ću joj cugu platit. Ma slatka je ona cura, ali kažem ja ˝care samo pare, samo biznis, minimalni rizik, please, please budi pametan nemoj zaglavit jebo pare, jebo trebe, čuvaj samo sebe, samo sebe, samo sebe...˝ Maajka car si!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

- 01:18 - javi se (13) - ako ti ponestane wc papira - #

ponedjeljak, 02.01.2006.

Sretna nova svima

Evo javljam se prvi put u novoj dvije i šestoj godini, godini u kojoj ću postati punoljetan( a to je jedna važna stepenica od dječaštva do toga da postanem muškarac) i godini u kojoj će mi se dogoditi neke važne stvari(kao što je SP u nogometu) i još neke stvari...
Za Novu godinu sam bio na jednom privatnom tulumu u Ičićima, nije bilo baš nešto da otvoreno priznam, uopće nije bio lumtu kako sam očekivao i kako sam čuo da će biti. I tako sam ja i jedan moj drugar, koji mi je ujedno i komšija u mom multinacionalnom i multirasnom kvartu( pozdrav Satane), u 4 sata i 10 minuta odlučili na nešto o čemu ćemo obadvojica vjerojatno pričat unucima. Naime, kad mi je počelo bit strašno dosadno odlučio sam krenuti pješice doma, za vašu obavijest po slobodnoj procjeni živim negdje 20-tak kilometara od Ičića, i počeo nagovarat Satana da krene sa mnom, a njemu bome ne treba puno nagovora na takve ideje i naše putovanje je ubrzo započelo. Krenuli smo polako od caffe bara Venezia po cesti prema Opatiji, onda smo se u centru Opatije spustili na Lungomare i došli do Voloskog, od kojeg smo se opet popeli na glavnu cestu i išli kroz Preluk( gdje smo čak i malo čekali bus, nakon što smo odustali od toga, bus je prošao pored nas koji smo tada bili udaljeni od stanice samo 50-tak metara). Tada mi je skroz splasnuo entuzijazam, ali zahvaljujući Satanovom hrabrenju stigli smo, preko ravnice kod Costabelle( koja je se činila ubitačno duga), konačno do Bivia gdje sam mahnito trčao prema busu( jer bijeg još jednog busa ne bih mogao podnijeti, ni psihički, a bome ni fizički). I tako nakon 13-14 kilometara završio je naš put, malo ranije nego što smo očekivali, ali svejedno smo bili zadovoljni sami sobom jer smo po upornoj kiši, općenito groznom vremenu i uvjetima na putu tu dionicu prešli za sat i 50 minuta.
U totalnom nedostatku inspiracije opet sam se bavio statistikom vezanom za moj razred i naš fizički izgled. U prošlom postu sam objavio prosječu kilažu razreda, a u ovom ću donijeti prosječnu visinu.
Prosječna visina cijelog razreda točno 180 cm, naravno zahvaljujući dečkima kojih je skoro 85% više od 180 cm. Što se tiče cura njih je samo 33% više od 170 cm. Prosječna visina naših curetaka je 169 cm (usporedite malo sa kilažom, pa ćete vidjeti kako su vitke u prosjeku), a muškaraca 183 cm( jako smo zgodni ispali u ovoj statistici, da ne znam o kome se radi pomislio bi nešto...). Opet ću spomenut famoznog mister-xa zato jer je frajer najviši u razredu. Pruža se u visinu čak 196 cm.
I sad na kraju ovog posta zamišljam određene ženice iz razreda kako su zadovoljno žderale za Božić, kako svojim debelim prstićima grabe francusku salatu, kako halapljivo i nasrtljivo otkidaju batkove od raznih ispečenih životinja( pojedite se prijatelji životinja i vegetarijanci) koje su im se našle na stolu i na kraju kako tamane kolače ne mareći što dobivaju milijune kalorija i što se i dalje izdužuju u širinu i što u kinu im više nije dovoljna jedna ulaznica, i što moraju kupiti dvije pokazne karte za bus, ni to što u školi moraju sjedit na dvije stolice, i to.... Izgubio sam se.........

- 22:49 - javi se (126) - ako ti ponestane wc papira - #

utorak, 27.12.2005.

Malo o meni, malo o kilama

Zadnjih dana baš i nemam volje za ostavljanjem svog traga blogu. Možda zato jer ne gledam moje debele, štreberske, etničko-čiste ,odnosno jednostavnije rečeno, jadne muze iz mog razreda. A možda i zato jer sam jednostavno lijen za sve osim za žderanje dekagrama i dekagrama mesa, kolača i ostalih prehrambenih proizvoda koje donosi ovo doba godine.
Sve u svemu na praznicima je ok, najvažnije je da ne ležim u kući nego sudjelujem u društvenim aktivnostima Rijeke i bliže okolice s ljudima od kojih to nisam očekivao. Ne zato jer nisam dobar s njima nego jer jednostavno žive kilometrima daleko od mene, ali eto sad smo se našli na istom mjestu( uglavnom nije važno, uzelo bi previše dragocjenog prostora da sve to idem objašnjavat).
Čuo sam se i sa drugovima iz razreda koje mi nešto znače, tako su me neki dan zvali Alastor i Krkan, a Šmajsera sam danas zvao, no on je trenutno odsutan(navodno se nalazi u malenom kraljevskom gradu istog takvog imena koji se nalazi negdje između Rijeke i Crikvenice). Tako, uglavnom sve ide svojim tijekom.
Jedna stvar koja me muči je to što imam malo komentara, neznam što je posrijedi tome. Možda jer sam relativno mlad bloger pa nisam još se na pravi način uklopio u blogersku scenu, ili ljude možda ne zanimaju previše pričice iz mog života(koje su u većini slučajeva vezane uz moj razred). Treći razlog sam našao u ovom dobu godine, ovo je doba godišnjih odmora pa možda jednostavno su i mnogi blogeri na zasluženom odmoru.
A sada vrhunac, malo statistike iz mog razreda. Par minuta prije nego sam počeo pisati ovaj post, na brzinu sam izračunao prosječnu kilažu mog razreda. Mase pojedinih učenika sam dobivao uspoređivanjem sa učenicima čiju kilažu znam ili vlastitom procjenom, pa tako rezultati nisu 100% precizni. No tko mari kila, dvije gore ili dolje. Prosjek razreda je 70,6 kg, sasvim solidno rekli bi. S obzirom da mužjaka(ako se to tako može nazvati) u razredu ima 6 manje, već je malo zabrinjavajuće. Prosječna kilaža naših labudica je 67,2 kg, sreća da imamo 8 cura čija težina varira od 50-55 kg, pa onda ova jača skupina ne dolazi toliko do izražaja(barem ne u statistici, ovako fizički je druga priča). Prosječna kilaža mužjaka je 75.6 kg, sasvim solidan prosjek, uzmemo li u obzir visinu i vizualni dojam većine dečki(dobro, ne baš većine, malo pretjerujem). Moj osobni dojam je da brojke malo lažu, jer ovako sve izgleda podnošljivo i sasvim normalno dok je u praksi skroz drukčija stvar. Najteži mužjak razreda je već spominjani mister-x, koji teži nevejrojatnih 98 kg žive vage. Najteža labudica je već kompleksna stvar, zato jer dobar dio cura iz mog razreda nevoljko pristupa vagi, valjda i straha da vaga ne otkrije pravu istinu i da ne shvate da nisu savršene kao što misle da jesu. Shodno tome još jedna stvar, šuška se po kuloarima da najteža osoba razreda nije mister-x... Tko li će razriješiti taj misterij??????????????????

- 23:49 - javi se (5) - ako ti ponestane wc papira - #

četvrtak, 22.12.2005.

Kad već postoji mister-x...

Ovako, krenem ja danas na bas negdje oko 9 sati, odem nakratko u školu predat seminarski iz povijesti, kad ono ispred zbornice kroči neki elegantan, markantan i naočit muškarac. Pogledam ja to bolje i vidim našeg Grču prvi put u 2 i pol godine, kako pohađam ovu školu, u odijelu i to s kravatom oko vrata. I sjetim se Eminemove pjesme White America, odnosno početka pjesme koji u mojoj verziji ide ovako: GrčOOOOOOOOOOOO!!!!!!!!!!!!!!! We love you!!!!
How many wonderful children are proud to be students of that
intelligent teacher of ours, jokes and knowledge.....
Mislim, žao mi je sad nakon svog ovoga vremena što Grčo odlazi, iako u prvom razredu nisam imao neko mišljenje o njemu(između toga zato jer je dijelio komade šakom i kapom), ali kako je rasla moja ocjena iz geografije, tako je raslo i moje mišljenje o njemu. Čovjek pred kraj karijere počeo i uviđat greške(taman na vrijeme, negdje predzadnji tjedan ovog polugodišta), dok prije ako bi rekao nešto suludo( Njemačka ima 80 milijuna stanovnika, od toga ih radi 40 milijuna u Volkswagenu, a 10 milijuna čeka otkaz). To ljudsko stvorenje ste morali upoznat, da shvatite neke stvari(nije važno koje). E, sve sam reko. Živio Grčo 100 godina, lijepo i ugodno od penzije koju si dočekao.
I onda krenem u Dvoranu mladosti, kad tamo Brazilci sa Rujevice imaju svoj performans, prvo odigrali revijalnu utakmicu, jedan od njih zabije gol, skida dres kad ono ispod dresa brazilski dres sa brojem 10 i imenom PELE na leđima. Aj dobro, mora da je to Hamdija uvezo preko Turske. I onda dođu frajeri na tribine, izvade neki kazetofon i počnu puštat gangsta repere. Valjda su umislili da su niggaz from nejborhud. Svaka čast, dečki imaju stila.
I konačno poslije dvorane, svratim ja u jedan meni jako mrzak kafić. Tamo sretnem jednog kolegu iz razreda koji mi obznani istinu da jedna cura iz našeg razreda ima 85 kg. A jedan od najvećih misterija mog razreda je tko ima više kila, mister-x ili miss-x. I tako smo zaključili da se ova cura od 85 kg može okrenuti u miss-x, dok to ne može izvesti u mister-xu, pa shodno tome logički zaključujem da mister-x ima manje kila od miss-x. Ali, tu tvrdnju ne priznajem dok ne dobijem službenu potvrdu od vage(mjernog instrumenta koji mi nije baš drag) ili dok miss-x ne iznese svoju kilažu u javnost.

- 22:12 - javi se (6) - ako ti ponestane wc papira - #

ponedjeljak, 19.12.2005.

Don´t cry for me...Espana

Hvala DPZ, amonimni živio 100 godina!!! Dobro sad nakon rubrike pozdravi i zahvale okrećem se ozbiljnijim i važnijim stvarima u mom životu!!! O mom dragom razredu!
Ovako, danas je nas par išlo u agenciju da uzmemo po jedno 16. put ponudu za maturalac u Španjolsku, za neupućene idemo u Barcelonu, Madrid i Callelu, ali to je sad ne važno. Važno je da postoji kombinacija da s nama ide gimnazija iz Opatije. Većina učenika, bar onih s kojima se družim, slaže se sa tom opcijom dok jedna meni jako draga razredna kolegica imala je par primjedbi u stilu: ˝a šta ako oni ne budu htjeli ići van navečer pa onda i mi nećemo smjeti, a što ako oni ne budu htjeli ići u Waterworld(za one koji ne znaju; vodeni park sa akvaganima i sličnim sranjima) pa onda nećemo ni mi moći, a šta ako oni ne budu htjeli ići na stadion onda ga i mi nećemo vidjeti,...˝
Kao prvo u kojem razredu ima učenika koji su izašli 2 ili 3 puta u životu, i to vjerojatno samo posebnim prigodama kao što su npr.dan škole i sl., kao drugo u kojem razredu je prosječna kilaža djevojaka 80 kg, takve vitke srne sigurno jedva čekaju da se skinu u bikini i pokažu svoje atribute(koji ih bome ima!!!) svima u Waterworldu i kao treće u kojem razredu je vrhunac tjednog kretanja dva školska sata tjelesnog kojeg obave stvarno ˝kvalitetno˝ i koji razred je tako sportski nastrojen da mu je jedna loša knjiga od nekog klasičnog grčkog manijaka važnija od finala nekog sportskog natjecanja u kojem sudjeluje naša reprezentacija?????????????????(ovo nije izašlo iz mojih usta, ali u potpunosti se slažem sa osobom koja je to izrekla)
Odgovor je draga kolegice u NAŠEM razredu. Ako ne osjetimo noćni život Barcelone to će bit zbog NAŠEG razreda, ako ne osjetimo čari Waterworlda to će biti zbog NAŠEG razreda i ako ne vidimo jedne od najljepših stadiona Europe i svijeta, Nou camp i Santiago Bernabeu, to će isto bit zbog NAŠEG razreda.
Pouka i zaključak ovoga poučnog posta je draga kolegice prvo počisti u svom dvorištu, pa onda gledaj tuđe. Nemoj se ponašat kao osoba sa egalitarnim sindromom zato jer živimo u društvu koje to ne prihvaća.(šta ja pričam???!!!)
Uglavnom draga blogerska sceno(znam ja još neke scene-hehe) evo vam drugi post odbačenog genijalca, pa šta da vam kažem svršavajte.

- 23:13 - javi se (6) - ako ti ponestane wc papira - #

petak, 16.12.2005.

Veliki raskol

Naime,i to se dogodilo!! Dogodio se raskol urednika bloga ff3a, bloga koji je nastao na zajedničku inicijativu i koji je imao samo jedan cilj(koji je sad nevažan), ali kako je vrijeme odmicalo jedan od urednika je neprestano zahtjevao na osamostaljenu drugoga urednika tj. mene. Kap koja je prelila čašu bio je post koji je izašao na navedenom blogu i koji je uzburkao starsti kod obadvojice urednika. Prvog urednika je zasmetalo to što su se u navedenom postu koristila imena, a mene je zasmetalo što sam bio jedna od glavnih uloga u tom postu i što je moja ličnost okaljana sa hrpom negativnih konotacija i kontaradiktornih činjenica iznesenih na račun moga imena. Jedan od glavnih krivaca za ovaj raskol je autor navedenog posta, inače povremeni dopisnik sa Krka sada već mog bivšeg bloga. Pozivajući se na blogersku etiku i moralnost(šta to postoji??) morao sam učiniti ovakav korak da zaštitim svoje ime i vjerodostojnost svoje ličnosti. Na kraju svega žao mi je napustit moj bivši blog u koji sam uložio srce i dušu da postovi na njemu budu što kvalitetniji, ali zbog sve većeg inzistiranja sada jedinog urednika i posta preko kojeg nisam mogao prijeći, bio sam prisiljen učiniti ovakav korak.
Uzdajući se u svoju kvalitetu pisanja i nemalo blogersko iskustvo odlučio sam samostalno krenuti bespućima bloganja.
Nakon svega zaključujem: 1.da ovaj post izgleda kao pismo nekog saborskog zastupnika u kojemu stoji puno stručnih termina i ostalih sranja koja su se mogla sažeti u dvije rečenice. iako su iznesene stvari istinite koliko mogu biti istinite
2.shvatite ovo sve kao zajebanciju i molim Vas dajte mi svoj komentar(udijelite mi, prijeko mi je potreban)

- 00:41 - javi se (13) - ako ti ponestane wc papira - #

<< Arhiva >>